Mapa URL: http://cograf.hu/lexikon/foldrajz/bacs-kiskun-megye-terkepe.html
Crvenim slovima – naselja Bunjevaca i Šokaca u Mađarskoj. Sive podloge – naselja Šokaca, zelene i plave podloge – naselja Bunjevaca i bunjevačkih Hrvata (plave podloge – naselja koja nisu raspoređena na geografski tačne lokacije).
Etnička skupina Bunjevaca u mađarskom delu Bačke živi u naseljima Baja, Bácsalmás (Bačalmaš), Csávoly (Čavolj), Csikéria (Čikerija), Felsőszentiván (Gornji Sv. Ivan – predgrađe Baje), Gará (Gara), Katymár (Kaćmar), Vaskút (Vaškut) i Mátételke (Mateović). U istom području u naselju Hercegszántó (Santovo) žive Bački Šokci a u naseljima Bátya (Baćin), Dusnok (Dušnok), Erd, Ercsi (Erči), Tököl (Tukulja) žive Bački Hrvati. Pogled na mapu (videti navedenu web-stranicu) pokazuje da su etničke skupine Bunjevaca i Hrvata prostorno grupisane i razgraničene – Bunjevci su grupisani u prostoru Bajskog trokuta a Hrvati severnije uz Dunav u blizini Budimpešte.
Analiza podataka iz popisa stanovništva Vojvodine 2002 godine pokazuje da su, u vojvođanskom delu Bajskog trokuta, Bunjevci, bunjevački Hrvati i Šokci nastanjeni u sledećim naseljima (prikazana su sva naselja sa najmanje 30 osoba koje su se prilikom popisa izjasnile kao pripadnici navedenih etničkih skupina): Opština Subotica: Bajmok (Bunjevci 1266, Hrvati 700), Bački Vinogradi (B 10, H 14), Bikovo (B 411, H 563), Višnjevac (B 41, H 7), Gornji Tavankut (B 481, H 546), Donji Tavankut (B 787, H 1234), Đurđin (B 251, H 677), Kelebija (B 133, H 138), Ljutovo (B 379, H 308), Mala Bosna (B 283, H 621), Mišićevo (B 150, H 35), Novi Žednik (B 398, H 206), Palić (B 335, H 399), Stari Žednik (B 327, H 727), Subotica (B 10870, H 10424), Hajdukovo (B 49, H 40), Čantavir (B 24, H 22), Šupljak (B 58, H 25); Opština Sombor: Aleksa Šantić (B 78, H 129), Bački breg (B 4, Hrvati-Šokci 738), Bački Monoštor (B 7, HŠ 2043), Bezdan (B 11, HŠ 424), Gakovo (B 10, H 101), Doroslovo (B 0, HŠ 84), Kljajićevo (B 16, H 52), Kolut (B 1, HŠ 128), Riđica (B 9, H 63), Svetozar Miletić (B 217, H 581), Sombor (B 2222, H 3197), Stanišić (B 24, H 367), Stapar (B 10, H 50), Čonoplja (B 113, H 129).
Prema dva poslednja popisa stanovništva Vojvodine kao pripadnici Bunjevačkog etniciteta izjasnilo se 21236 osoba u 1991 godini, odnosno, 19776 u 2002 godini. Uzimajući kao orijentaciju proporciju Bunjevaca i bunjevačkih Hrvata u opštinama Subotica i Sombor 2002 godine (odnos 1:1,31), u ukupnom broju Hrvata u Vojvodini bunjevački Hrvati činili su 27735 ili 38,24% u 1991 godini, odnosno, 25828 ili 45,68% u 2002 godini. Ostali vojvođanski Hrvati (nisu bunjevačkog etničkog porekla) činili su 1991 godine 44793 osobe a 2002 godine 30718 osoba. Tendencija opadanja pogađa znatno više Hrvate nego oba bunjevačka etniciteta u Vojvodini. Može se očekivati da će se tokom tekuće decenije ova tri etniciteta brojčano izjednačiti. (Broj Hrvata se može smanjiti takođe za nekoliko hiljada osoba u korist onih koji se izjašnjavaju kao Šokci.)
Podaci o rasporedu Bunjevaca i Hrvata u mađarskom delu Bačke potiču iz studije Feher Ištvana koja nosi opominjući naslov „U poslednjem minutu“. To je detaljna studija o teoriji i istoriji narodnosti u Mađarskoj 1945-1990, objavljena 1993 godine u Budimpešti. Ova studija zaslužuje pažnju Bunjevaca i bunjevačkih Hrvata u Vojvodini (pogledati web-stranicu: http://www.sulinet.hu/oroksegtar/data/Magyarorszagi_nemzetisegek_kotetei/Az_utolso_percben/index.htm).
Osim što razjašnjava pojmove, čija konfuzija služi instrumentalizaciji „rađanja nacija“, Feherova studija otkriva naličje principa nacionalnih politika, koje su, posle 1945 godine, proklamovale države realnog socijalizma – posebno Mađarska - ali kojih se, u stvarnosti, nisu pridržavale. Ova studija je usredsređena na „poslednje minute“ procesa asimilacije etniciteta (etničkih skupina) u Mađarskoj, čije otkrivanje – po uverenju Fehera – omogućuje borbu za usporavanje i obustavljanje njihove asimilacije u „homogenizovanu“ državu-naciju.
Feher tretira nacionalno pitanje kao sferu međunarodnih odnosa a ne samo kao unutrašnje pitanje ljudskih prava, što naglašava dužnost matičnih država-nacija da se bore - na osnovu međunarodnih normi - za svoju narodnost u drugim državama. Feherova studija ostaje bez odgovora na pitanje koje posebno dotiče Bunjevce: kako da se odupre asimilaciji mala etnička skupina iza koje ne stoji država?
